Недеља, Новембар 13, 2011
Nedelja.
Čudan je ovaj život. Nekih ljudi nismo svesni. Prolaze godine, a blizina udaljava. I onda dođe neki trenutak kad nešto daleko postane blisko. Ali samo na tren. To prođe, stvari se vrate na staro...Ja bih ipak da se sećam svega. Negde treba pronaći i tu veru u ljude...
Toliko knjiga, toliko priča stvarnih i izmišljenih, a nismo ni za milimetar bliže nekim odgovorima.
Koliko straha može da stane u obične, ovozemaljske grudi?
Gde je granica?
Preživeti trenutak, kažu da je sve u tome.
A šta ću kad taj trenutak prođe?
Onda će doći drugi trenutak..nekad lepši, nekad težak...ceo život je sklop trenutaka.
Sanjarenja, ja se taman obradujem, preživela sam jedan, kad ono...ide novi, gori :)))
'Ne postoji vreme. Postoji samo trenutak,a u njemu je sav naš život.' Sećam se tog stiha,ne znam odakle. Želim reći da je zapravo taj trenutak naš život. A kad prođe trenutak,tj.život...Vraćamo se tamo gde smo bili pre nego što se desio život,tj.trenutak..To je moje mišljenje... (:
Kada preživiš
taj trenutak bola
taj trenutak straha
pomisliš da si
izašao iz mraka
a, ustvari, tek
tada treba doći do daha!
ništa, draga! onda zakoračiš u novi trenutak i tako u krug...
I biće tako...i nikad ti neće biti dosadno. Ali biće i jako lepo.
3msc, znam o čemu pričaš i slažem se. Sve je to tačno, ali ipak ima i nešto više od toga. Da nema, bilo bi previse jednostavno. pozzz :)
Persefona, ne volim krugove. Radije bih da znam gde su mi početak i kraj. Ali ima i u ovome neke draži. :) :*
Sanjarenja, biće, biće...Volim intenzivne trenutke. Kad vec nema samo lepih, da su bar jaki. :)
Pozdrav!
Život se ne meri brojem udaha, nego trenucima koji nam oduzimaju dah!
Trenutak uvek prodje, a ostane nam bolno kajanje što nismo uživali kad nam je bilo dato...
Treba savladati tu strašnu lekciju: da je svaki trenutak najbolje što nam se moglo desiti.:)
Trenuci uvek prođu, bili dobri ili loši, smenjujući se kroz vreme. Kad naiđe neki lep trenutak, uživaj u njemu i pokušaj da ga pretvoriš u vreme... :-)
Anam, tacno je, ali kod mene slabo ide to kajanje. Verujem u ono "da je moglo bolje, bilo bi". :)
I od mojih omiljenih, mesecina. Ceo život sam prilagodila toj misli!
Nisam za "preziveti trenutak", nego za doziveti isti. Iz grudi isteraj strah, ne puni ih njima. Suvise su lepe, paperjaste, nezne za takva osecanja. Pozdrav :)




