Четвртак, Октобар 20, 2011
Zamišljam i ja :D
Malo kasnim sa ovim zadatkom, ali nadam se da se neće niko ljutiti.
Kada sam razmislila o kome bih mogla da pišem, shvatila sam da mnogi više nisu na blogu, a ostali su mi u najlepšem sećanju iz onog "zlatnog" perioda bloga. Tu je nežna Djoletova Poluuspavanka, duhoviti Talas, Malaino i njeni divni stihovi, Sopranove zanimljivosti, Nastasijine kuhinjske čarolije i oštri komentari, Jovan koji je odbijao da otvori blog...Sa većinom ne znam šta se desilo i žao mi je zbog toga. Nedostaje njihovo prisustvo. :)
Tu su i oni koje nisam upoznala, ali ih nekako "znam" preko facebook-a pa bi bilo smešno da ih zamišljam tačno onakvim kakvi jesu. Tu ubrajam Stepskog, Nesanicu, Lady...
I naravno, sad prelazim na ono "glavno".
Na šta prvo pomislim kada čujem za nekog blogera? Da vidimo...
Gomila pozitivne energije, smeha, dobrih saveta upakovanih u šalu - to je prvo što mi pada na pamet kad mi spomenete Anam. Vidim je kao hrabru, nasmejanu ženu koja privlači pažnju.Visoka i crnokosa. (verujem da ovo nije tačno, ali volim tako da zamišljam)
Mudrost, strpljenje i dobrota. Njene priče su kao lek i uvek prija Pričalicino prisustvo. Zamišljam je sitnu, nežnu, sa toplim očima i blagim glasom.
Iskustvo i lepa reč. I miris kolača, verovatno zbog toga što se predstavlja kao Domaćica. Vidim je okruženu unucima, blagu i nasmejanu.
Svi znaju ko je na ovom blogu čarobnjak u pisanju.Volim njegove priče i savete. U stvarnosti Mandraka vidim kao povučenog, strogog i sigurnog u sebe, ali istovremeno prijatnog i pažljivog sagovornika.
Baladaševića ne mogu da opišem rečima. Mnogo mi je drag ovaj Sremac koji je retko tu, ali uvek nacrta osmeh i da pravi savet. Ima nešto posebno u svemu što on kaže. Pojavljuje se kao magijom, a isto tako i nestaje.
Belogočnjaka ne mogu da "pročitam" niti zamislim. Ali mislim da je inteligentan i nepredvidiv. Dobar prijatelj, još "bolji" neprijatelj.
Spomenula bih i neke nove blogere sa kojima se tek upoznajem, ali nisam još uspela da stvorim kompletnu sliku o njima. Mimche, Razmišljanka, Anagram i Marcotespi se divno uklapaju u moju sliku Blogograda.
Neću da nabrajam ljude koje sam upoznala, prepoznaće se sami. Jedino bih podvukla da ste mi svi dragi, svako na svoj način.
Zaključak? Lepo je biti ovde sa svima vama!
Da, mnogi nama dragi ljudi dugo već ne pišu, a imali su šta da nam kažu. Vratiće se, kada za to dodje vreme, nadam se.
P.S. Danas ide post za tebe. Evo puštam! :)))
Hvala ti, mila, što si me pomenula. Isti je slučaj i sa mnom, svega par tvojih postova sam videla i nemam sopstvenu kompletnu sliku o tebi. Samo ono lepo što sam čula od drugih, ali hoću da te zamislim na osnovu sopstvenih utisaka.
Predivnu sliku si odabrala. Kiss. :-)
Uraaaaaa, najzad mi se ostvarila želja da budem crnka.
Nećeš verovati, ali sam držala već farbu u rukama... i nemam hrabrosti, jer sam rodjena kao žuto pače:))
Inače za visinu si pogodila, u tvojim godinama sam bila najviša u razredu i okolini, a sad zaprepašteno stojim u busu pored neke devojčice za glavu više od mene, sve se nekako isprsim i podignem na pete, da je "nadglavim":))
Mali dodatak, hrabrost je relativna, kad te život baci u vodu, moraš da plivaš, i nije važan stil nego da se održiš i ti i oni koje voliš:))
Predivno napisano zamišljanje, nostalgično za blogerima koji su nam u mislima.
Anam, e neka sam ti ostvarila želju!!!
I ja sam visoka, znam kako je. :))) Ali dešavalo mi se da sretnem i više, pa se ne bunim. :D
Ne slažem se da je hrabrost relativna. Neki se udave, iako znaju da plivaju.
Lepo je to. Za Baladaševića znam da dosta putuje i nikako da se svrti, za poluuspavanku niko ne zna gde je, Talas je na wordpress...itd
Hahaha, prvo, hvala sto si me spomenula, drugo, nadam se da nisam novi, nego "stari"...
Pozdravljam te u ime mojih, bivsih: marcoantonia, tezeja, spidera, bonda i sledgehammera...
:))
Sve u svemu : mi ovde, u Blogogradu baš uživamo !
Hvala na spominjanju ! ;)
ne znam ko je zadao ovaj zadatak, ali mislim da mu treba odati priznanje. baš kao i tebi koja si sjajno izmaštala virtuelne prijatelje i začinila slikom koja mnogo govori
Prijatno!
P.S. posebno hvala što me pamtiš*
Zadatak je dala anagram, ja ga raširila i ceo blog je zahvatio plamen zamišljanja, domacice. Mogla bi i ti!
Ovo je bila više nego dobra ideja Anagram. Lepo smo se zabavljali.
@sanjarenja56, pa ja sam još pre dve godine dala opis blogera u odnosu na začine, važi li se to, ili da ponovim post?(malo sam u minusu sa vremenom)
Prijatno!
Važi se, kako da ne.
Uslov je bio samo da opišemo one blogere koje ne znamo uživo.
Anagram je dala zadatak, ja sam rekla da ti obično daješ zadatke, ali može i anagram i objasnila propozicije. Svi su prozvani pisali. Možeš li da taj post aktiviraš?
mesečino,
sviđa mi se kako razmišljaš :)
nisam izvršio zadatak što se tiče analize blogera...za sad
ali ko zna možda i ja nešto napišem u dogledno vreme ;)
Sanjarenja, svako je otisao svojim putem. Mozda ce nekad jos svratiti. :)
Marcotespi, sad mi je nesto jasnije :))))))
Trudis se da zbunjujes. :P
Anam, tako je. A uporan moze da nauci da se odrzava na povrsini, cak i ako nije neki plivac. :))
Domacice, naravno da te pamtim! Posebni ljudi se ne zaboravljaju. :)
Vuce, ko kaze da razmisljam? :))
Javi i meni ako napises i spomenes me :P
mesečino,
znači ne razmišljaš i ne zamišljaš, nego pišeš napamet :)
Intuicija ili 'šesto čulo'...
znači ti si paranormalna ili kako god!? :)
ma, nemoj da se koprcaš, znaš da je veštičarenje 'zabranjeno', ali učiniću nešto preko veze da te ne stave na lomaču :))
mesečino,
poznajem ljude iz inkvizicije :))
umiven kisom, ogrnut u sumaglicu
trom i bezlican, spava moj salas
nacrta katkad tvoje secanje na licu
po staklu poruku sara: tu sam mesecino, znas...
Utihne dan prerano u ataru mom
a mene vuce i nosi daljina
pa nad salasom gde mi je dom
sapuce samo tvoja posestrima
ona sto s neba zlatne niti toci
sto secanjem kroji bez povratka reku
donese u umorne laloske oci
uspomenu dragu, al' tako daleku...
Tu negde pod kapom nebeskom
seta se poznanik s bloga tvoj
crta signale kao ono sa stapom i peskom
pa i kad ne znas, salje osmeha bezbroj...
Al' dani sivi pa sve je nekako tise
i tu gde strazare suncokreti zuti
dok neznost sama kraj mog srca dise
zivot se primirio i novo prolece cuti...
Samo pred snove putuje sreca
u tvoje oci, gle, sad je stala
s mirisom leta, oblaka i cveca
i za taj osmeh, nezno ti...hvala..
Ne znam da li Mesec ima ili nema pojma, ali komentar ne može da se ostavi:))
Anam, meni kad krene naopako, krene valjano :)))
Evo, ni blog me ne slusa. Izdajnik.




